Pre svega HAŠIM TAČI, a još više BORIS TADIĆ

Za vreme rada Kontakt grupe na Kosovu i Metohiji (formirane od Saveta Bezbednosti juna meseca 2007 godine, pa sve do 17 februara 2008. godine) vodeća Šiptarska ličnost na Kosovu Tači, (opšte poznati kriminalac i ratni zločinac) stalno je izjavljivao da će posle rada Kontakt grupe proglasiti Kosovo „nezavisnom državom, bez obzira šta ko misli“.

Jasno je, tako drsko mogao je izjavljivati jer je imao podršku i pristanak Američkog predsednika Buša, koji je bio još drskiji jer je 10. juna 2007 u Tirani, a sutradan 11. juna u Sofiji, pred gomilama sveta izjavio „Ispuniću svoje obećanje i Albanci će dobiti državu“!

Celokupna naša javnost očekivala je da čuje i našeg predsednika Tadića.

On je stalno, i na raznim mestima ponavljao: „Boriću se za Kosovo i Metohiju, ali pravnim sredstvima“, pozivajući se na Savet bezbednosti i Rezoluciju 1244. Podvlačio je da ih je i u dosadašnjoj borbi : „Rusija stalno i bezrezervno pomagala kao i mnoge druge države“.

Međutim, istupanje predsednika Tadića sa njegovim podvlačenjem o „pravnim sredstvima“ iznenadilo je našu javnost, mnoge prijatelje u inostranstvu, a pogotovo Rusiju koja je to smatrala da je stav „stav Srbije“ i njena želja da se drugi suzdrže u pogledu načina borbe.

Izjava predsednika Tadića oduševila je predsednika Buša i sve koji su imali isti stav, te je to omogućilo da Tači izvrši svoju pretnju 17. februara 2008. godine i proglasi šiptarsku državu Kosovo, koju su odmah priznale Amerika, Velika Britanija, Francuska, Nemačka, Italija, Austrija, Turska i još neke države koje su bile poznate kao podržavaoci svega što je sprovodila Amerika, a koja se posle razbijanja i nestanka SSSR proglasila vodećom zemljom u svetu.

Predsednik Rusije Putin, nije bio kao Jeljcin i dao je do znanja Srbiji da je spreman da se odupre Americi, koja je htela da pošto-poto stvori Šiptarsku državu na prostorima Kosova i Metohije koja je bila hiljadugodišnja kolevka srpske državnosti, duhovnosti, kulture i istorije.

Da je predsednik Tadić to iskoristio i javno zatražio pomoć od Rusije, Amerika se ne bi usudila da posle Avganistana, pogotovo Iraka, ulazi u neki novi sukob, do koga bi moglo doći sa Rusijom koja obnavlja Rusiju, ali sada na demokratskim i pravoslavnim načelima, u trenutku kada je SAD zbog svoje politike postala najomraženija država u svetu, te bi mogla pre završiti nego bilo koja imperija, carstvo ili vladavina, a što je dobro poznato svima koji su poznavali sedam i po hiljada godina svetske istorije. Jasno je da bi tada Buš zadržao Tačija i bila bi nadalje situacija kakva je bila i pre 17. februara 2008. godine.

To je bila situacija koju srpska istorija nikada neće oprostiti predsedniku Tadiću, koji je bio pripadnik srpskog naroda, koji je posle petovekovnog ropstva pod Osmanlijskom imperijom , uspeo da obnovi svoju državu sa Kosovom i Metohijom.

Tadić je prenebregao sastanak njega i Koštunice sa Putinom, kada je bilo tzv. potpisivanje ugovora u vezi nafte 25. januara 2008. godine, a i sastanak Tome Nikolića koji se održao 30. januara 2008. godine i to uoči drugog kruga izbora za predsednika Srbije. I ti sastanci idu u prilog Putina i srpskog naroda, a na štetu Borisa Tadića, a kojim sastancima neka istorija da svoju konačnu ocenu.

I na kraju, srpski narod nikada ne bi dozvolio da njenom sudbinom upravljaju države koje nemaju ni tri veka svoje državnosti, kao što danas komanduju brojnim evropskim narodima sa hiljadugodišnjom tradicijom, a u koje spada i Srbija i koje će opstati i nastaviti svoje postojanje na ovoj planeti.