Predsednik SNS podlegao uticaju medija

Rukovodstvo SNS mesecima zahteva od Vlade da se raspišu izbori. Vlada, a i svi ozbiljni ljudi stoje na stanovištu da u pravnoj državi niko ne može po svojoj volji da traži izbore, a pogotovo kada su na vlasti stranke koje imaju većinu u Parlamentu.

Predsednik SNS i svi građani u zemlji su znali da je vladajuća garnitura napravila koaliciju i sa komunistima samo da bi došla na vlast i da neće prihvatiti izbore bez obzira što se Nikolić pozivao na narod, koji je već na prvom skupu prisustvovao u broju od 70.000 građana (po zvaničnim izveštajima)  jer je predsednik Tadić izjavio da će izbore zakazati kada Srbija dobije status kandidata za ulazak u EU.

I na drugom skupu koji je bio zakazan za 16. april 2011. godine okupio se, isto tako, veliki broj građana, te se ponovila ista situacija, a naime, da su svi govorili da traže slobodne izbore, a da niko ništa novo nije izneo. Videći situaciju, Nikolić obaveštava narod da će započeti štrajk glađu i žeđu jer želi da svima da do znanja da ostaju pri svom zahtevu. Skup se završio, narod je počeo da se rastura, a Nikolić je sa rukovodstvom stranke ušao u skupštinu gde je ponovio da ostaje pri svojoj odluci da započne štrajk glađu i žeđu.

Izgleda da je bez razmišljanja doneo tu odluku, jer i on želi vlast, te sigurno nije želeo da žrtvuje život i da stranka bez njega izađe na izbore.

Sutradan čak i sam Tadić dolazi do njega u Skupštinu i odlučno mu podvlači da nema nikakvih izbora u Srbiji dok Srbija ne postane Kandidat.

Predstavnici radija, televizije i štampe stalno su uz Nikolića i kada je prešao u jednu kliniku na Novom Beogradu. Redovno izveštavaju o političarima i svim drugim licima koja dolaze kod Nikolića. On svim posetiocima izjavljuje da će na Uskrs 24. aprila doneti svoju konačnu odluku.

Tih osam dana mediji su bili gospodari situacije uvlačeći čak i srpsku crkvu i poruku i pismo Patrijarha lično.

U međuvremenu i sam Nikolić dolazi do konstatacije da sa ovim štrajkom može više izgubiti nego dobiti, te na Uskrs napušta kliniku i sa svojom suprugom odlazi u Sabornu crkvu na liturgiju koju vodi Patrijarh, da bi se posle sa njim susreo u Patrijaršiji.

I tako se završi ta situacija koja je okupirala javnost pred Uskrs.